lyrics
Uznemireni psi reže na tamu,
Nema nikakve koristi od zidnog raspela.
Sada sjekirom branim svoj život,
Raskomadat ću svakog jer tišinu sad trebam.
Navlačim odjelo i cipele radne,
Jer cu mu raditi stvari jako gadne.
Nije on svjestan svojih problema,
Upast mi u kuću kao da me nema.
Zamahnio sam sjekirom potekla je krv,
Nastavio mahati sav u krvi, lud.
Šta radiš ti ovdje, što ti sada trebaš,
Pa ja radim ujutro, spavati mi ne daš.
Gluho doba noći, cijeli svijet spava,
A ja kopam jamu ko' nekakva budala.
Hladno je i kiša neprestalno pada,
Kao u filmu Noć Živih Mrtvaca.
Vratim se u kuću a trupla više nema,
Samo to mi je falilo u gomili problema.
Ne znam gdje mrtvaci idu nakon smrti
Ali ovoga kretena više nema u kući.
Poludio sam potpuno, otvorio pivo,
Od vrata do vrata, pretražio sve živo.
Nema ga nigdje, nestao je mrtav.
Jama zjapi prazna, ma idem je zatrpat.
Zamahnio sam lopatom, čuo sam krik,
Sav preplašen kao kastriran bik,
Upao u rupu i sad me više nema,
Jedno sranje manje u gomili problema.
Osjetio sam snažan ugriz na svome vratu,
Sada i ja mrtav hladan davim se u blatu.
Obojica smo mrtvi a ipak smo živi,
Lešine teturaju po preoranoj njivi.
Sada trebam živjeti u jebenoj šumi
Skrivat se od živih, od prokletih ljudi,
Od sad do vječnosti žderat će me crvi.
Gluho doba noći, cijeli svijet spava,
A ja lutam po njivi nekakva budala.
Hladno je i kiša neprestalno pada,
Kao u filmu Noć Živih Mrtvaca.
Obojica smo mrtvi a ipak smo živi,
Lešine teturaju po preoranoj njivi.
Sada trebam živjeti u jebenoj šumi
Skrivat se od živih, od prokletih ljudi.
credits
license
all rights reserved