lyrics
Ne osjećam više plamen života,
Samo tišinu, pakao vječan.
Ne osjećam više glad za životom,
Obezglavljen, u grobu čekam.
Zemlja hladna prsa mi drobi,
Osjećam tišinu i govana smrad.
Stoljećima spokojan u grobu ležim,
Trunem, smrdim, od muke režim.
Iskopanih očiju gledam u bezdan,
Prizor koji stravom oduzima dah.
Zubima svojim hrastovinu kidam,
Zauvjek u grobu, potpuno sam.
Meso raspadnuto, crvi se tove
Gamad što se hrani mrtvima
Duboko u grobu, sve je praznina
Tama, ništavilo, potpuna tišina
Proklet u tom mraku ležim,
Dosadna je besmrtnost sada to znam
Duboko u grobu nepomično ležim
Trunem, smrdim, od muke režim.
Ne osjećam više plamen života,
Samo tišinu, pakao vječan.
Ne osjećam više glad za životom,
Obezglavljen, u grobu čekam.
Iskopanih očiju gledam u bezdan,
Prizor koji stravom oduzima dah.
Zubima svojim hrastovinu kidam,
Zauvjek u grobu, potpuno sam.
Meso zagnojeno, crvi se tove,
Gamad se hrani leševima
Kiša hladna dušu mi drobi
Ne osječam više za životom glad,
Obezglavljen, u grobu čekam,
Prizor koji stravom oduzima dah
Zubima svojim hrastovinu kidam,
Zauvjek u grobu, potpuno sam, sam, sam, sam, sam!
Iskopanih očiju gledam u bezdan,
Prizor koji stravom oduzima dah.
Zubima svojim hrastovinu kidam,
Zauvjek u grobu, potpuno sam.
Ne osjećam više plamen života,
Samo tišinu, pakao vječan.
Ne osjećam više glad za životom,
Obezglavljen u grobu čekam.
credits
license
all rights reserved